Sportsko penjanje atraktivna je sportska disciplina koja se počela razvijati sredinom osamdesetih godina 20. stoljeća, a razvila se iz alpinizma. Za razliku od klasičnog alpinizma, u sportskom penjanju oprema služi isključivo za osiguravanje penjača od eventualnih padova, ali ne i za napredovanje. Glavno obilježje ovog sporta su kratki penjački smjerovi ekstremne težine: penjačev cilj je savladavanje što težih detalja stijene "slobodnom tehnikom" bez obzira na visinu uspona. Ovo je sport kojim se mogu baviti doslovno svi, od djece do starijih osoba.

Sportsko penjanje se odvija na prirodnim ili umjetno izgrađenim stijenama za penjanje. Na umjetne stijene se pričvršćuju razni elementi koji simuliraju prirodna ispupčenja i udubljenja na stijeni, a zovu se oprimci ili grifovi. Grifovi koji se pričvršćuju na stijenu mogu biti od različitih materijala, a dijelimo ih na hvatišta za ruke i stopinke za noge.

Iako sportsko penjanje, kad gledamo iskusne natjecatelje, izgleda jako jednostavno, ono zahtijeva redovne treninge i uvježbanu tehniku penjanja. Također, dok početničko penjanje znači kretanje po velikim hvatištima za ruke i velikim nožištima, kod težih smjerova su hvatišta van dohvata ruku, tj. Potrebno je tijelo tako "namjestiti" na stijeni da se može dohvatiti hvatište.

• Vrste hvatova i hvatišta

Kako je rečeno, hvatišta su mjesta za koje se držite tokom penjanja po stijeni: da biste ih maksimalno iskoristili potrebno je prilagođavanje vaših prstiju koji u ovim situacijama mogu biti ispruženi ili stisnuti. Ispruženi prstiju znače i odmornije podlaktice, dok stisnuti prsti ograničavaju pokret i umaraju podlaktice. Da biste imali jači hvat, možete palac staviti preko kažiprsta i na taj način ojačati hvatište. Kad govorimo o hvatu, postoji više vrsta:

• Tramvajac ili nathvat - najlakši hvat u kojem se zog veličine i oblika hvatišta, možete uhvatiti cijelom šakom.

• Stiskavac - koristi se na malim hvatištima (od par mm do par cm), a hvatište se drži samo prvim člancima prstiju   dok je palac položen preko kažiprsta.

• Sloper - potpuno otvoreni hvat pri kojem je cijeli dlan u  kontaktu s površinom hvatišta. zahtijeva snagu tetiva.

• Siga - hvat pri kojem je palac na suprotnoj strani hvatišta od ostalih prstiju.

• Pothvat - položaj palca je iznad ostalih prstiju. Lakše ga je koristiti kad su noge na višoj poziciji.

• Rupa - hvat u kojem se jedan-tri prsta stavljaju u rupu. također, zahtijeva snagu tetiva.

• Jamming - način hvatanja u kojem dio šake, dlana ili prstiju uglavljujemo između stijena, ovisno o veličini prostora.

Penjačev zadatak je pogledom odrediti najpovoljniji smjer kretanja i napredovanja, a imajući pritom na umu i slijedeći najprikladniji pokret na postojećim hvatištima. "Penje se prvenstveno glavom, potom nogama, a tek na kraju - rukama. Zadatak svakog penjača je prvo pogledati stijenu i smisliti naredne pokrete, pa namjestiti noge, a tek potom se početi kretati rukama", kažu iskusni penjači. Razvijanjem prave tehnike penjanja štedi se puno snage, bolje se upravlja pokretima te se štedi snaga. Upravo zbog toga, savjetuje se početi vježbati na umjetnoj stijeni jer je jedan od važnih zadataka i riješiti se osjećaja straha.

Iako će većina početnika, pokušati smjerove osvajati snagom ruku, rečeno je kako su (nakon glave) drugi najvažniji segment penjanja - noge. Upravo je dobro korištenje nožišta neophodno za napredak u sportskom penjanju , maksimum penjačica se postiže upravo jakim opterećenjem na stopinke. Kako i kod hvatova za ruke, postoje i različita nožišta:

• Polica - najlakše nožište u kojem se moguće dobro postaviti penjačicu i iskoristiti nožište.

• Mala polica - nožište na koje stane vrh penjačice ili njihov vanjski ili unutarnji rub.

• Rupa - težak oblik hvatišta jer je težko penjačicu ugurati u nju.

• Sloper - hvat penjačice na stijeni bez izbočina, dok se oslonac stvara trenjem penjačice o stijenu.

• Jammimg - kao i kod hvatišta za ruke, vrsta je nožišta u koje se uglavljuje penjačica, odnosno češće samo njezin dio.

Bit zadatak na početku penjanja, jest osloboditi se straha, naučiti pravilnu tehniku i osnovne pokrete te uvježbati načine prebacivanja težine tijela prilagođeno smjerovima kretanja. Naime, na stijeni je neophodno održavati ravnotežu, jer pokreti koji su izvan ravnoteže nisu uspješni, ali i troše jako puno energije.

Uz planiranje, te kretanje ruku i nogu, četvrti važan segment penjanja jest disanje. Naime, pravilno disanje i prilagođeno pokretima će smanjivati osjećaj umora jer disanjem dopremamo kisik u mišiće koji je ondje neophodan za njihovo normalno funkcionisanje. Na stijeni je disanje način vježbanja koncentracije i samokontrole te pravilno disanje može biti prevaga između vas i nekog drugog natjecatelja, kada se budete počeli uspoređivati s drugima.

Vrste pomaka u penjanju

Pokretanje na stijeni se dijeli u više različitih pomaka:

• Frontalno napredovanje

• Vertikalni pomak

• Lateralni pomak

Frontalno napredovanje je ono koje se kao osnovni pokret uči na početku susreta sa sportskim penjanjem. Stijena je frontalno ispred penjača, noge su široko raširenije i daju osjećaj sigurnosti, a ruke su ispružene kako bi se imao dobar pogled na stijenu.

Vertikalni pomak je zapravo jednak kao frontalno napredovanja, samo se kreće okomito. Da bi se održala ravnoteža, ruka koja se koristi hvatištem mora biti suprotna nozi koja se odguruje.

Lateralni pomak je frontalni pokret pri kojem se kreće bočno, pa se težina tijela prebacuje u tom smjeru. U ovim pokretima, težina je na nogama.

• Oprema za penjanje

Ako govorimo o opremi koja vam je potrebna onda na stijenu ne možete bez penjačica i magnezija. Penjačice su cipele koje služe za uspješno postavljanje nogu po izrazito strmom terenu i sitnim nožištima, a magnezij karbonat, kao i u sportskoj gimnastici i dizanju tegova, za sušenje prstiju i postizanje boljeg trenja.

U dodatnu opremu spadaju: penjačko uže (60-80m), penjački pojas, ukapčanja – kompleti, te neka od sprava za osiguravanje penjača u navezi – kruška, gri –gri, atc pločica, itd. Dakako tu je i kaciga, koju je poželjno koristiti kad god smo uz ili u stijeni.

• Prednosti sportskog penjanja

Sportsko penjanje je odličan motiv za promjene u prehrani. Naime, radi se o jednom od sportova u kojima optimalna tjelesna težina igra bitnu ulogu u cijeloj priči. Tokom penjanja kardiovaskularni i energetski sistem se izlažu naporu koji može biti visokog i kratkotrajnog ali i niskog i dugotrajnog intenziteta. Pozitivno djeluje na proporcionalan razvoj snage svih dijelova tijela i intermuskularnu koordinaciju ali i maksimalnu pokretljivost u svim zglobnim tijelima. Motorički, posebno koordinacijski , je jedan od najsloženijih sportova uopće.

Osim toga, s obzirom da se penjač konstantno nalazi u teoretski opasnom okruženju, ovaj sport ima jak utjecaj na emotivno – intelektualne funkcije. Sportsko penjanje potiče blago sagorijevanje adrenalina i niza drugih hormona koji imaju blagotvoran antistres učinak i daju posebnu dozu zadovoljstva o kojem se lako postaje ovisan.

• Smjerovi i penjačka natjecanja

Težina smjera na stijeni izražava se ocjenom. Ocjene su kod nas u rasponu 3–9 i imaju međustupanj težine a–c. Dodatno, postoje i  + i – oznake. Sportsko penjanje se sastoji od tri natjecateljske discipline (lead, bouldering i brzinsko penjanje) u kojima se redovno organizuju natjecanja državnog i kontinentalnog tipa, svjetska prvenstva i kupovi, te masters – pozivna natjecanja.

       U srednjem vijeku penjanje se aktivno podučavalo kao jedna od sedam plemenitih viteških vještina.